Miloš
Crnjanski
PRIČA
Sećam
se samo da je bila
nevina
i tanka
i
da joj je kosa bila
topla,
kao crna svila
u
nedrima golim.
I
da je u nama pre uranka
zamirisao
bagrem beo.
Sučajno
se setih neveseo,
jer
volim:
da
sklopim oči i ćutim.
Kad
bagrem dogodine zamiriše,
ko
zna gde ću biti.
U
tišini slutim
da
joj se imena ne mogu setiti
nikad
više.